Župne obavijesti

Dragi župljani,

od četvrte vazmene nedjelje - Nedjelje Dobrog Pastira tj. 3. svibnja, ponovno se možemo okupljati na euharistijska slavlja. Hvala Uskrslom Kristu na tom daru!

Pozvani smo da i dalje nastavimo poštivati predviđene mjere i držati se uputa koje je izdao HZJZ - osobito na poštivanju razmaka od 2 m između osoba. Misna slavlja trajati će kraće nego ranije i bez okupljanja naroda prije mise na molitvu krunice. Na župno parkiralište neće se moći ulaziti autima. Molim vas da poštujete i upute naših župnih redara koji će vas upućivati na vaša mjesta. Starijim i bolesnim vjernicima preporučam da se još neko vrijeme suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja. Unaprijed vam se radujem i očekujem vas!

Vaš župnik

Lk 24,13-35

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o sve-mu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što

to putem ­pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, ­odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«

A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga g­lavari svećenički i ­vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj ­koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali ­njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se ­približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: ­»Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu ­Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Dragi župljani,

za današnje evanđelje imamo Lukin izvještaj o dvojici učenika koji na uskrsno jutro putuju iz Jeruzalema u Emaus. Na putu prepoznaju uskrslog Krista u tumačenju Pisma i u lomljenju kruha prigodom večere. Nakon svoje smrti i ukopa, prvog dana u tjednu, Isus se ukazao živ skupini žena, Mariji Magdaleni, apostolima bez Tome i osam dana poslije s Tomom. Zbog ovih ukazanja na prvi dan tjedna, Isusovi sljedbenici postupno su počeli obavljati tjedno bogoštovlje ili euharistiju. Napustili su svetkovinu subote kao što je izričito zapovjeđeno u Starom zavjetu i uveli su slavljenje nedjelje kao Dana Gospodnjega. Kršćansko poimanje dana Gospodnjeg je slavljenje euharistije kao spomen-čina Isusove smrti i uskrsnuća te blagdanski počinak kao njegovanje prijateljstva s Bogom i ljudima. Na euharistijskom slavlju sam Krist Gospodin hrani nas svojom riječju i svojim tijelom pod prilikama posvećena kruha. Dan Gospodnji pomaže nam da njegujemo svoju ovisnost o Stvoritelju, koji nam omogućuje istinski život i pravu slobodu.

Danas, kad zbog svjetske zdravstvene krize euharistiju više ne možemo prakticirati, preostaje nam poslužiti se još jednim blagom Crkve, a to je duhovna pričest. Za nju su potrebni ovi uvjeti: čvrsto vjerovati u euharistijskog Isusa, u njegovu stvarnu nazočnost u posvećenoj hostiji, ljubiti ga svim srcem i žarko čeznuti za njim. Ta nas čežnja s njim sjedinjuje . Tako misli sv. Ivan od Križa, a sv. Alfons Liguori nas savjetuje kako bismo trebali moliti: „Moj Isuse, čvrsto vjerujem da si nazočan u Presvetom Sakramentu . Ljubim Te iznad svega i čeznem postati s Tobom jedno. Budući da Te sada ne mogu primiti u svetoj pričesti, molim Te da dođeš barem na duhovan način u moje srce. Sada si došao i primam Te u svoj zagrljaj i sjedinjujem se posve s Tobom. Ne dopusti da se ikada odijelim od Tebe.“

Dragi župljani, kao što su dvojica učenika bili spremni da suputniku Isusu pruže gostoprimstvo i tako doživjeli preobražaj žalosti u radost, tako ćemo i mi doživjeti duhovni preobražaj ako ustrajemo u osobnoj ili obiteljskoj molitvi dok ne dođe vrijeme ponovnih euharistijskih susreta s Isusom. Do tada, neka vam je blagoslovljen ovaj Dan Gospodnji!

Vaš župnik